Dosije x kevin j. anderson - antitijela

of 92
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information Report
Category:

Internet

Published:

Views: 0 | Pages: 92

Extension: PDF | Download: 0

Share
Description
1. ibs@crostuff.net 1 | S t r a n i c a 2. ibs@crostuff.net 2 | S t r a n i c a Kevin J. Anderson – Dosje X -Antitijela O DOSJEIMA X Dosjei X pravo su remek djelo. Na…
Transcript
  • 1. ibs@crostuff.net 1 | S t r a n i c a
  • 2. ibs@crostuff.net 2 | S t r a n i c a Kevin J. Anderson – Dosje X -Antitijela O DOSJEIMA X Dosjei X pravo su remek djelo. Na televiziji ne postoji ni jednadna toliko izazovna serija, koja je istovremeno i toliko i kivna.« Hoivard Rosenberg LosAngeles Times »Dosjei X neporecivo su izrazito dobri.« Matt Roush USA Today »Najizazovnija serija na televizijskom programu.« Dana Kennedy Entertainment Weekly »Dosjei X pružaju najuzbudljivijih sat vremena na televiz-i|i neo čekivani su, zastrašujući, zabavni, maštoviti, smiješni, i ludi, predivno ludi.« Jef Jarvis TVGuide »Gledanjem Dosjea X nesumnjivo pratite najrje đu pojavu na televiziji; originalni dragulj, iskopan s mnogo strasti, vidljivo uglačan.« Andreiv Denton Rolling Stone Svim agentima, istražiteljima, znanstvenicima i svim ostalim zaposlenicima u Federalnom istražnome birou. Tijekom istraživanja za ovu knjigu susreo sam nekolicinu agenata i promatrao kako FBI istražuje prave slu čajeve. Ti ljudi ni najmanje ne nalikuju niti Mulderu, niti Scully, ali se ponose svojim profesionalizmom i predanoš ću kojom obavljaju svoje zadaće. ZAHVALE Pisati ovakvu knjigu povremeno je složeno poput neke tajne vladine urote. Za. Antitijela, skupina ljudi iz sjene koji su kopali po tajnama bili su: Kristine Kathrin Rusch, Chris Carter, Mary Astadourian, Jennifer Seiree, Frank Spotnitz, Caitlin Blasdell, John Silbersack, Jr. Robert V. Stannard iz veterinarske bolnice Adobe, fbm Stutler, Jason C. Williams, Elton Elliot, Andrew Walsch, Lil Mitchell, Catherine Ulatowski, Angela Kato, Sarah Jones, i, (kao i uvijek) moja supruga, Rebecca Moesta. JEDAN Ruševine Laboratorija DyMar Nedjelja, 23:13 Kasno u noći punoj hladne izmaglice i ustajaloga zraka, oglasio se alarm. Sustav za uzbunjivanje bio je primitivan, nabrzinu postavljen oko napuštenog zgarišta, a Vernon Ruckman bio je jediničuvar koji je stražarske dužnosti obavljao tijekom noćne smjene... iako, plaćali su ga iznenađujuće dobro da se pobrine kako se niti jedan uljez ne bi uvukao među ruševne ostatke Laboratorija DyMar, koji je stajao na rubnim dijelovima Portlanda u Oregonu.
  • 3. ibs@crostuff.net 3 | S t r a n i c a Zavezao je svoju napola hrđavu Buickovu limuzinu uz mokri šljunčani prilaz. Izlizane gume škriputale su, dokje vozio laganom padinom prema mjestu gdje je Laboratorij za istraživanje raka stajao do prije desetak dana. Vernon je parkirao automobil, otkopčao sigurnosni pojas, te se izvukao van i pošao istraživati. Morao je biti budan, pozoran. Morao je pregledatičitavo područje. Svjetlom svoje baterije koju je dobio kao dio čuvarske ' 'preme, bila je dovoljno teška da se njome mogao polaziti kao oružjem, kao kakvim mlazom šarao je po pocrnjelim ruševinama koje su prekrivale zemljište. Vernonu njegovi poslodavci nisu dali službenočuvarsko vozilo, ali su ga opskrbili odorom, značkom i nabijenim revolverom. Morao je biti samouvjeren i zastrašujuć ukoliko je htio rastjerati razuzdanu mladež koja je svoju hrabrost pokazivala ulazeći u pougljenjelu nutrinu laboratorijske zgrade. Otkako je prije desetak dana, u Laboratoriju eksplodirala bomba, Vernon je već nekoliko puta morao loviti prijestupnike, mladež koja je, uz kikot nestajala u noći. Nikada mu nije uspjelo uhvatiti niti jednoga od njih. Ustvari, sve to nije bilo ni najmanje zabavno. Ruševine Laboratorija DyMar jedva su se još držale, rušenje je trebalo započeti za nekoliko dana. Već je sva građevinska mehanizacija, buldožeri, parne kopaćice i maleni bageri, bila pripremljena i parkirana oko nekoliko velikih spremnika za gorivo. Učvrstome ormariću koji je bio zabravljen lokotom nalazili su se upaljači i eksplozivi. Nekome se uistinu žurilo da izbriše sve tragove, sve preostalo od Centra za medicinska istraživanja. U međuvremenu, to je mjesto samo zazivalo nesreću. A Vernon Ruckman nije niti najmanje priželjkivao da se nezgoda dogodi upravo tijekom njegove straže. Blještavo svjetlo iz njegove baterije širilo se kroz maglu u stožac, probijajući se kroz labirint svijenih potpornih stupova, pougljenjenih drvenih greda i otpalih dijelova krovišta. Laboratorij DyMar izgledao je poput napuštene filmske scenografije iz starih filmova strave i užasa; Vernon je mogao zamisliti celuloidna čudovišta kako izviru iz magle i ruševina u kojima su se skrivala. Nakon požara, zgradu su okružili unajmljenom zaštitnom ogradom; Vernon je primijetio da su ulazna vrata napola otvorena. Lančana ograda tiho je zveckala pokretana povjetarcem, vrata su škripala; tada se zrak umirio, poput zadržanoga daha. Pričinilo mu se daje iz unutrašnjosti zgrade do njega dopro zvuk kretanja, otpaci su zašuštali, kamen i drvo zaškripali su. Vernon je otvorio vrata koliko mu je trebalo da se provuče u ograđeni dio. Zastao je, pozorno osluškivao, a tada oprezno krenuo dalje, baš kako inu je to preporučivao službeni priručnik. Lijevom je i rukom držao baterijsku svjetiljku, dok mu je desna ležala nad teškim policijskim revolverom koji mu je visio o boku. U malenoj su torbici, koja mu je bila pričvršćena na službenome opasaču, bile spremljene lisice te, iako je vjerovao da zna kako se one upotrebljavaju, nije još nikoga i ispio uhititi. Služba noćnoga čuvara u sebi je sadržavala najviše čitanja koje bi prekidala nekolicina lažnih uzbuna, osobito su ih veliki brojčuli čuvari obdareni bujnom maštom - i gotovo ništa više. Vernonova je djevojka također bila noćna ptica, studirala je engleski kao glavni predmet, i namjeravala je postati pjesnikinja te je veći dio noći provodila čekajući da je nadahnu Muze, ili već netko, dok je odrađivala noćnu smjenu u danonoćno otvorenoj kafeteriji u kojoj je radila. Vernon je svoj biološki sat uskladio kako bi mogao biti uz nju te mu se ovaj noćni posao učinio savršenim rješenjem, iako je prvih tjedan dana bio poprilično izmoren i mamuran. Sada je, ulazeći u spaljeni labirint, Vernon bio potpuno budan. Netko je uistinu bio u ruševinama. I Pod njegovim je nogama škripao stari pepeo, komadići razbijenoga stakla i zdrobljenoga betona. Vernon se sjećao kako je Istraživački centar nekada izgle-l.io, zgrada izgrađena u neobičnome suvremenome icverozapadnom arhitektonskome stilu; mješavina i nturistički blještavoga stakla i čelika i raskošnoga latastoga drveta dovučenoga iz priobalnih oregonskih šuma. Nakon žestokih demonstracija, paljevine i eksplozije, Laboratorij je vrlo brzo izgorio do temelja. Vernona ne bi iznenadilo daje ovaj kasnonoćni uljez bio netko drugi, a ne hrpa dječurlije -vjerojatno neki član Skupine za zaštitu prava životinja koja je objavila svoju odgovornost za požar. Možda je neki aktivist skupljao suvenire, ratne trofeje njihove krvave pobjede. Vernon to nije mogao znati. Samo je osjećao da mora biti osobito pozoran. Zakoračio je dublje u unutrašnjost, pognuo je glavu kako bi izbjegao srušenu drvenu gredu, crnu i kvrgavu, prekrivenu sivobijelim pepelom na mjestima gdje ju je snažna vrelina rascijepila. Pod u središnjoj zgradi činio mu se nestabilnim, kao daće se svakoga trenutka urušiti u podrum. Neki su se zidovi urušili, pregrade su pocrnjele, prozori su u trenutku eksplozije izletjeli van.
  • 4. ibs@crostuff.net 4 | S t r a n i c a Začuo je kako se netko prikrada. Vernon je baterijom šarao naokolo, bijelo se svjetlo zarivalo među sjene, stvarajući neobične kosine, crne prikaze koje su skakale prema njemu i klizale zidovima. Nikada se nije plašio zatvorenih prostora, ali mu se sadačinilo kao da se čitava zgrada priprema srušiti ravno na njega. Zastao je i ponovno snopom svjetla prešao po okolini. Ponovno je začuo zvuk, tiho pučke tanje koje je proizvodio netko tko je namjerio pronaći nešto među ruševinama. Dopiralo je iz najudaljenijega kuta, zagrađenoga uredskoga prostora, sa stropom djelomično urušenim na mjestima gdje su ojačane zaštitne ploče izdržale gotovo čitavo uništenje. Ugledao je sjenku koja je tamo kopala po otpadu. Vernon je progutao slinu i iskoračio. - Hej ti! Ti tamo! Ovo je privatni posjed. Ulaz je strogo zabranjen! - Ruku je položio na dršku revolvera. Nemoj pokazivati strah. Neće dopustiti da mu i ovaj uljez pobjegne. Vernon je svjetlo baterije upravio prema pojavi. Tamo je stajao krupan muškarac širokih ramena koji se polagano okretao prema njemu. Uljez nije bježao, izgledao uspaničeno - to je samo pojačalo Vernov nemir. Uljez je bio neobično odjeven, odjeća koju je nosio, osim stoje bila nasumce nabačena na njega i bila prekrivena čađom; izgledala je kao da ju je izvukao iz nečije izgubljene putne torbe ili strgao s vješalice u trovini. - Što radite ovdje? - zapitao je Vernon. Snop svjetla ispravio je ravno učovjekovo lice. Uljez je bio prljav, neuredan - nije izgledao ni najmanje dobro. Upravo krasno, pomislio je Vernon. Skitnica koji raskapa ruševine kako bi pronašao nešto što bi mogao negdje prodati. - Ovdje nema ništa što bi mogao uzeti sa sobom. - O, ima, ima - odvratio je čovjek. Glas mu je bio neobično snažan i čvrst, stoje zaprepastilo Vernona. - Vi ne biste smjeli biti ovdje - ponovio je Vernon upozorenje, osjećao je kako ga strpljenje pomalo napušta. - Smijem biti ovdje - odgovorio ječovjek. - Ovlašten sam za to. Ja sam radio sam u DyMaru. Vernon je načinio još jedan korak. Ovome se nije nadao. Snop svjetla nije micao sčovjekovoga lica, računao je na zastrašujući učinak svjetla. - Zovem se Dorman. Jeremy Dorman. -Čovjek je počeo kopati po džepu košulje, Vernon je posegao za revolverom. - Samo vam želim pokazati svoju DyMaru službenu iskaznicu - rekao je Dorman. Vernon mu se još više približio; u sjaju snažne baterijske svjetiljke zamijetio je da uljez izgleda bolesno, Kupao se u znoju... - Mislim da vam je potreban liječnik. - Ne. Ono što ja trebam... nalazi se ovdje – rekao je Dorman upirući prstom. Vernon je shvatio da je krupni čovjek uklonio dio otpada kako bi pod njime otkrio skriveni vatrootporni sef. Dormanu je konačno uspjelo iz džepa iskopati iskrivljenu i zgužvanu iskaznicu - ulaznu dozvolu u DyMarov laboratorij. Tip je radio ovdje... ipak, to mu nije dalo pravo da dolazi i raskapa spaljeni otpad. - Ona ne znači ništa - rekao je Vernon. - Morat ću vas privesti, i ako uistinu imate dozvolu za prilaz ovome mjestu, sve ćemo raščistiti. - Ne! - viknuo je Dorman tolikom silinom da mu je pljuvačka poletjela s usana. - Vi trošite moje vrijeme. - Vernonu se na trenutak pričinio da se koža na Dorma-novom licu pomakla i namreškala, i onda vratila u staro stanje. Progutao je slinu, i pokušao zadržatičvrsti stav. Dorman na njega nije obraćao pozornost, okrenuo mu je leđa. Sada već potpuno razbješnjen, Vernon je zakoračio naprijed i izvukao službeni revolver. - Gospodine Dorman, mislim da to neće ići. Uza zid; odmah. - Vernon je odjednom ispod muškarčeve masne košulje ugledao velike nabrekline.činilo se kao da se, trzajući, pomiču same od sebe. Dorman ga je pogledao stisnutim tamnim očima. Vernon je mahnuo revolverom. Ne pokazujući ni najmanji znak straha ili poštovanja, uputio se do jednoga neoštećenoga betonskoga zida, oprženoga i pocrnjeloga od vatre. - Rekao sam vam, trošite moje vrijeme - zarežao je Dorman. - Nemam mnogo vremena. - Imat ćemo vremena kolikoće biti potrebno - odvratio mu je Vernon. S uzdahom, Dorman se raširenim rukama upro o začađeni zid i čekao. Koža na njegovim rukama izgledala je kao uvoštena, poput nekakve plastike... nekako sluzava. Vernon se upitao nije ličovjek bio izložen nekakvim otrovnim tvarima, kiselinama, industrijskom otpadu. Unatoč svoj sigurnosti službenoga revolvera, Vernonu se to nije ni najmanje svidjelo. Krajičkom oka primijetio je da se pokrenula jedna oteklina pod Dormanovom košuljom. - Stoj mirno . dok te pretražujem! Dorman je iskezio zube i zabuljio se u betonski zid pred sobom, izgledao je kao da brojičestice pepela. - To n ne bih preporučio - rekao je. - Nemojte mi prijetiti - brzo je odgovorio Vernon.
  • 5. ibs@crostuff.net 5 | S t r a n i c a - Onda me nemoj pipati - odrapio je Dorman. i umjesto odgovora, Vernon je nabio svjetiljku između hlača i boka, i tada brzo prepipao muškarca, pretražujući ga jednom rukom. Dormanova je koža na dodir bila vrela i neobično kvrgava - u tome je trenutku Vernonova ruka prešla preko neke mokre i klizave tvari. - To niste smjeli dotaći. - Dorman se okrenuo, bijesno ga promatrajući. - Što je ta stvar? - Vernon je vratio revolver u korice, s nemirom promatrajući svoj dlan; pokušao je sluz njega otrti o nogavicu hlača. Uzmaknuo je, prestrašeno je promatrao nemirne kretnje koje su potresale Normanovo tijelo. Odjednom mu je dlanom prošla vrelina. Osjetio je Liko kiselina zagriza duboko u njegovo meso. -čekaj! - Zateturao je unatraške, posrtao je preko hrpica otpadaka. U Vernonovom se dlanu probudio osjećaj peckanja i rorenja; kao da su sićušni mjehurići pojurili uz njegov zglavak, malena tanad prolijetala je njegovim živcima, kroz njegove ruke, ramena, grudi. Dorman je spustio ruke, okrenuo se i promatrao ga. - Rekao sam vam, ne dodirujte me - rekao je. Vernon Ruckman osjetio je kako mu se svi mišići grče. Tijelo su mu lomili grčevi, tisuću malenih vatrometa praskalo mu je u glavi. Više nije mogao vidjeti, pred očima su mu prolazili samo psihodelični bljeskovi, a nakon toga samo sivilo. Ruke i noge trzale su mu se, mišići su se grčili i uvijali. Začuo je kako mu pucaju kosti u unutrašnjosti lubanje. Njegove kosti. Padajući na leđa, vrisnuo je, u tome se trenutkučitavo njegovo tijelo pretvorilo u aktivirano minsko polje. Čuvareva je baterija, još uvijek svjetleći punim sjajem, pala na pepelom prekriveno tlo. Dorman je nekoliko trenutaka promatrao još uvijek uzdrhtalo stražarevo tijelo, a onda je svoju pozornost upravio napola otkrivenome sefu. žrtvina je koža pucala i bujala, velike crveno-crne otekline izrastale su iz razorenoga mišićnoga tkiva. Stražareva je svjetiljka još uvijek preko poda bacala blještavo bijelu lepezu svjetla; Dorman je mogao vidjeti nabrekle izrasline, fistule, tumore, kvrge. Ništa nova. Dorman je iščupao posljednji okvir pregradnoga zida i praskaste gipsane pregradne ploče kako bi dopro do vatrootpornoga sefa. Brojčanu je kombinaciju dobro znao, brzo je namještao brojeve slušajući kako cilindri sjedaju na svoja mjesta. Mesnatom i umrtvljenom šakom udario je nekoliko puta po vratima kako bi izbio pocrnjelu boju koja se zapekla na rubovima. Otvorio je vrata. Sef je bio potpuno prazan. Netko je već prije počistio sav njegov sadržaj, sve bilješke i ispravne uzorke. Okrenuo se i zagledao u mrtvogačuvara, kao daje Vernon Ruckman na neki način bio povezan s tom krađom. Zaječao je kada mu je tijelom prostrujao još jedan grč. Njegova posljednja nada ležala je u tom sefu. Ilije barem tako vjerovao. Dorman se bijesno uspravio, što sada može učiniti? Zagledao se u svoju šaku, koža na dlanu treperila je i mijenjala se, izgledalo je kao da oluja potresa njegove stanice. Zadrhtao je dok su nešto slabiji grčevi nastavili potrestati njegov mišićni sustav, ali je, duboko dišući, n .pio ponovno ovladati svojim tijelom. Svakoga dana bivalo je sve teže, ali se samome sebi i kleo daće učiniti sve potrebno kako bi se održao na životu. Dorman je uvijekčinio ono stoje trebalo činiti. Obuzet gotovo bolesnim beznađem, besciljno je lutao ruševinama DyMarove laboratorijske zgrade. Računalna oprema bila je u potpunosti uništena, sve laboratorijske zalihe propale su. Pronašao je rastaljen i uništeni radni stol. Prema mjestu na kojem se nalazio, Dorman je znao da je stol nekoć pripadao Davidu Kennesyu, glavnome istraživaču. - Davide, proklet bio - promrmljao je Dorman. Upotrijebivši svu svoju snagu, iščupao je jednu od dolnjih ladica; raskapajući otpad, pronašao je staru uokvirenu fotografiju - spaljenu po rubovima, zaštitno staklo bilo je napuklo - i zagledao se u nju. Izvukao ju je iz raspadnutoga okvira. David, tamnokos i privlačan, smiješio se pokraj jedne mlade žene snažnoga izgleda, crvenkasto plave kose i svjetlokosoga dječaka. Pred njima sjedio je, isplaženoga jezika, Kennesyev crni labrador. Naravno, uvijek s psom... Obiteljski je portret bio načinjen kada je dječaku bilo jedanaest godina - prije nego stoje obolio od leukemije. Patrice Jody Kennessy. Dorman je uzeo fotografiju i ustao. Vjerovao je da zna gdje su oni mogli otići, i bio je siguran da ih može pronaći. Morao je. Sada, kada su sve ostale bilješke nestale, jedino je pseća krv sadržavala odgovor koji mu je bio potreban. Mogao se kladiti na mjesto kamo su otišli, i[c se Patrice mislila prikriti. Niti ona nije znala za veliku tajnu koju je njihov kućni ljubimac nosio u svome tijelu. Dorman se osvrnuo prema mrtvome stražaru. Ne i ?kraćajući pozornost na krvave otekline na njegovoj koži, izvukao je stražarev revolver i strpao ga u džep na hlačama. Ako dođe do napete situacije, moždaće mu revolver biti potreban da dobije ono što traži.
  • 6. ibs@crostuff.net 6 | S t r a n i c a Ostavljajući za sobom otekli leš koji se polagano hladio, uzevši oružje i fotografiju, Jeremy Dorman udaljavao se od spaljenih ostataka Laboratorija DyMar. U njegovoj je nutrini biološka bomba neprekidno otkucavala. Nije mu preostalo još mnogo dana. DVA FBI-ev stožer Washington, D.C. Ponedjeljak, 07:43 Medvjed je stajao, golem, pet puta veći od najvećih lovačkih zvijezda. S njegovoga, poputčeličnih ploča čvrstog, mišićja stršalo je kratko brončano smeđe krzno medvjed Kodiak; bio je to jedinstveni primjerak. Kandže su mu stršale dok se sagibao da bi ulovio lososa planinskome brzacu; izgledao je iskonski smireno. Mulder se zagledao u pandže, očnjake, neskrivenu iskonsku moć. Bio je sretan stoje stvorenje izloženo u Hoovero-I zgradi, napunjeno, ipak, unatoč svemu, bio je zado-Ijan što ih dijeli staklena pregrada. Punjenje ovakve (eri mora daje predstavljalo noćnu moru svih prepa-i >ra. Kapitalni je trofej FBI zaplijenio tijekom akcije ićenja jednoga od kraljeva droge. Taj je spiskao više dvadeset tisuća dolara kako bi opremio svoj lovački bod na Aljasku, da bi nakon toga potrošio još i više ko bi napunio svoj lovački trofej. Kada su ga agenti ? I-a uhitili, zaplijenili su golemoga medvjeda suklad- Zakoniku o korupciji i ucjenjivanju. Budući da je lj droge novac za pohod osigurao protuzakonitim načinima, punjeni medvjed postao je plijen državne uprave. Ne znajući što bi učinili s njim, FBI-evi su ga službenici izložili uz ostale vrijedne predmete: posebno uređeni Harlev-Davidsonov motocikl, smaragdne i dijamantne ogrlice, naušnice, narukvice, zlatne poluge. Mulder je ponekad izlazio iz svojega tihoga podrumskoga ureda, u kojem ječuvao Dosjee-X, i dolazio gore razgledati izložbu. Promatrajući snažnoga medvjeda, Mulder nije prestao razmišljati; zabrinjavalo gaje vrlo neobično izvješće o smrti, koje mu je nedavno poslao terenski agent iz Oregona. Kada bi čudovište poput ovoga medvjeda ubilo svoj plijen, uzrok smrti bio je u potpunosti nesumnjiv, čudna je bolest otvarala mnoga pitanja, a osobito nepoznata zaraza otkrivena na zgarištu Laboratorija za medicinska istraživanja, nedavno uništenoga paležom. Pitanja za koja nije postojao odgovor oduvijek su privlačila pozornost agenta Foxa Muldera. Dizalom se ponovno spustio u svoj ured, gdje je mogao sjesti i ponovno proučiti izvješće o smrti. Nakon toga će otići i sastati se sa Scully. Ona je stajala u odjeljku između debelih zvučno izoliranih obloga od pleksiglasa, u krugu FBI-evoga vježbenoga strelišta. Specijalni agent Dana Scully izvukla je svoje kratko oružje, novi 9-milimetarski Sig Sauer. U spremnik je ubacila produljeni nosač s petnaest metaka; šesnaesti se nalazio u cijevi. S njezine lijeve strane stajala je računalna tipkovnica u koju je unijela propisnu zaporku; hidraulika je zazu-jala, a žica je odvukla crni obris mete koja je predočavala »zločinca« na dvadeset metara udaljenosti. Zakočila je metu i rukom posegla za štitnicima za uši. štitnike je navukla preko glave, most koji je držao slušalice pritisnuo je njezinu crvenozlatnu kosu. Tada je zgrabila svoj pištolj i namjestila se u propis-iii položaj raznoške, te naciljala u metu. Stišćući oči i oštravala je sliku niz ciljnike, gotovo
  • We Need Your Support
    Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

    Thanks to everyone for your continued support.

    No, Thanks
    SAVE OUR EARTH

    We need your sign to support Project to invent "SMART AND CONTROLLABLE REFLECTIVE BALLOONS" to cover the Sun and Save Our Earth.

    More details...

    Sign Now!

    We are very appreciated for your Prompt Action!

    x